Srednja škola "Vladimir Gortan" Buje

Iz povijesti Srednje škole „Vladimir Gortan“

GIMNAZIJA - PRVA ŠKOLA NA HRVATSKOM JEZIKU

Niža gimnazija s hrvatskim nastavnim jezikom započela je s radom tek početkom školske 1946./47. godine. Kao prva srednja škola na Bujštini svečano je otvorena 29. rujna 1946. godine u zgradi osnovne škole u Materadi. Već 28. veljače 1947. godine škola je preseljena u Buje kao političko središte ali i zbog interesa velikog broja učenika iz udaljenih mjesta za domskim smještajem. Đački dom i škola smješteni su u zgradu željezničke stanice u Bujama. Školska 1947./48. godina započela je u novoj političkoj situaciji. Savezničke trupe napustile su Pulu, a prema mirovnom ugovoru uspostavljena je granica na Mirni čime je Bujština bila odijeljena od Jugoslavije. Pomoć Bujštini stizala je iz svih krajeva Hrvatske, a patronat nad gimnazijom preuzeo je Savez tekstilaca. Iz Hrvatske su dolazili potrebni profesori, nastavnici i učitelji.

Zbog neodgovarajućeg smještaja u zgradi željezničke stanice te se školske godine nastava odvijala u zgradi osnovne škole na talijanskom jeziku, a đački je dom preseljen u Garibaldijevu ulicu nasuprot uljari. Puno razumijevanje za novonastale smještajne potrebe gimnazije pokazala je novoformirana uprava JA u Kopru pa je odlučeno da se izgradi nova gimnazijska zgrada.

Nastava u novoj zgradi započela je u II. polugodištu 1950./51. godine od kada gimnazija nosi ime poznatog istarskog rodoljuba Vladimira Gortana.

Školska godina 1951./52. obilježena je burnim političkim događajima kada se Tripartitnom deklaracijom pokušalo uspostaviti nepravedno jednostrano teritorijalno rješenje i čitav ovaj kraj prepustiti Italiji. Val protestnih mitinga i manifestacija u kojima su prednjačili učenici i nastavnici nije prestajao kroz čitavu 1951. godinu.

Godina 1954.  donijela je novo ozračje. Bujština je priključena Jugoslaviji, u posjet Bujama i gimnaziji dolazi predsjednik države Josip Broz Tito, a donesena je i odluka da se gimnazija «Vladimir Gortan» proširi na sve gimnazijske razrede.

            Slijedeća školska 1955./56. godina donijela je nove probleme. U prvi su plan izašli materijalni ali i veliki kadrovski problemi. Stalnih je nastavnika bilo malo, nedostajale su gimnastička dvorana i školska radionica pa se u godinama od 1958. do 1962. u Općinskoj skupštini ozbiljno raspravljalo o postepenom zatvaranju škole. Svoju veliku krizu škola je prebrodila oko 1960. godine. Jedan se dio nastavnog kadra ustalio, broj učenika je bio u porastu, a društveno-političke i privredne organizacije Bujštine počele su rješavati materijalne i prostorne probleme.

Dograđeno je osam učionica, započela je izgradnja dvorane za tjelesni odgoj a potom se pristupa izgradnji politehničkog dijela škole.

Do osnivanja Srednjoškolskog centra «Vladimir Gortan» 1972. godine bilo je više pokušaja otvaranja i drugih srednjih škola na Bujštini jer je razvitak privrede zahtijevao i druge profile stručnih kadrova i kvalificirane radne snage.

Tako od 1954. do 1967. godine u Umagu i Bujama rade škole učenika u privredi, a samo u Umagu radi kemijska i ugostiteljska škola.

Buje dobiva od 1960. do 1965. godine ekonomsku školu s namjerom da zamijeni bujsku gimnaziju. U tom sukobu koncepcija prednost je dobila gimnazija jer je ona bila bolje rješenje za Bujštinu u spremanju kadrova za daljnje školovanje u višim i visokim školama.

Opća srednja škola s talijanskim nastavnim jezikom u Bujama je počela raditi 1970. godine. 

Školske godine 1970./71. Gimnazija pokreće opću srednju školu ekonomsko – upravno – turističkog i elektrometalskog usmjerenja. U toku 1972. godine izvršene su pripreme za udruživanje Gimnazije i Opće srednje škole s talijanskim nastavnim jezikom u jednu jedinstvenu organizaciju udruženog rada pa od 1. siječnja 1973. godine započinje radom jedinstvena srednja škola pod nazivom Srednjoškolski centar «Vladimir Gortan» Buje.

Učenici se upisuju u pripremni stupanj koji traje dvije godine i završni stupanj koji traje jednu ili dvije godine. Nakon osnivanja općih srednjih škola od 1972. do 1976. godine bilježi se visok postotak uključivanja završenih osnovaca u škole drugog stupnja. U razdoblju od 1976. do 1986. godine uvode se novi programi, struke i zanimanja.

Školske 1978./79. godine prestaje rad gimnazije kao glavne okosnice srednjeg školstva na Bujštini.

Školske godine 1984./85. nestaje i pripremni stupanj pa započinje upis u pojedine struke već od prvog razreda. Škola je ostala na samo jednoj neproizvodnoj struci jer je te godine prestao upis u odgojno-obrazovno usmjerenje.

Ovakva promjena obrazovnog sistema srednjeg školstva nepovoljno se odrazila u školskoj godini 1985./86. kada se bilježi nagli pad upisa učenika u prve razrede. Oko 40 % učenika prvih razreda otišlo je u druge centre širom Istre ili u SR Sloveniju gdje će potražiti mogućnosti općeg obrazovanja i pripremiti se za budući studij.

Godine 1990. nestaju Centri usmjerenog obrazovanja i osnovne organizacije udruženog rada. Školske 1991./92. ponovno započinju upisi u srednje četverogodišnje škole, gimnazije, ekonomske, tehničke i druge, te srednje trogodišnje industrijske i obrtničke škole.

Povratak gimnazije omogućio je mladima Bujštine da se opet u svojoj sredini pripreme za daljnje školovanje na višim i visokoškolskim ustanovama.

Prva generacija maturanata obnovljene gimnazije završila je nastavu 1994. godine i to gimnaziju  općeg i prirodoslovno – matematičkog smjera.  Nastavlja se rad  četverogodišnjih programa ekonomske i eklektrotehničke struke.

            U istom prostoru djeluju dvije škole: Srednja škola „Vladimir Gortan“ i Gospodarska škola s obrtničkim zanimanjima.

Srednja škola „Vladimir Gortan“ ostvaruje svoj rad u programu: opća i jezična gimnazija, Ekonomija i trgovina A, ekonomist i komercijalist i Ugostiteljstvo i turizam A, hotelijersko – turistički tehničar.

U posljednje vrijeme opada broj upisanih učenika zbog općeg demografskog pada, a i zbog izbora zanimanja koje nude druge škole na području Istre.

Školu pohađa 272 učenika u tri programa, a nastavu izvode 30 profesora. Nastava se izvodi dvije smjene što predstavlja veći problem  učenicima, jer ih većina stanuje izvan Buja i u školu dolaze autobusima.

                                                                       Prof. Nada Marasanov

                                                                       Prof. Ana Zubčić Kuhar