Srednja škola "Vladimir Gortan" Buje

Datuma 22. kolovoza, osim što je dan bio četvrtak, to je bio i tzv. ''jedva čekam'' dan. Dan kada je svakome od nas maturanata čak i ranojutarnja zvonjava budilice bila priželjkivana pojava. Upravo je ona značila da je vrijeme za zaboravljanje briga i prepuštanje čarima koje nam nudi, ne samo Grčka kao zemlja, već i putovanje do nje,a i vraćanje kući. Zauzeli smo koliko-toliko željena mjesta u autobusu i krenuli u osmodnevnu avanturu.

Vožnja do Ancone protekla je u pjesmi, smijehu, kartanju i spavanju, a upoznali smo i Zoricu koja je osim službenog vodiča bila puno više. Zabavljala se s nama,naučila nas ponešto grčkoga, pokušala nam i službene dijelove putovanja učiniti što zabavnijima, a na kraju i bila kao naša druga mama. Stigavši u Anconu pogledom smo tražili brod koji će nam biti dom sljedećih dvadesetak sati, a nakon što smo ga ugledali više nam ni teška prtljaga, a ni vrućina nisu predstavljali problem. Shvatili smo da je taj brod naša vodilja do mjesta gdje će biti stvorene jedne od najljepših uspomena.

Nakon smještaja u kabine i večere uslijedila je zabava na palubi do jutarnjih sati gdje smo već u početku upoznali grupu maturanata iz Slovenije. Iz dubokog sna probudio nas je ženski glas na razglasu koji je značio dolazak na odredište tj. luku Patras, a kročivši na grčko tlo nastavljeno je putovanje prema Ateni.

U Ateni smo doživjeli svoj prvi večernji izlazak na grčkom kopnu, a već sljedeći dan obavili smo razgled samog centra Atene i njenu poznatu Akropolu. Upoznali smo dobre, ali i one loše strane glavnoga grada te isprobali tradicionalna grčka jela. Idućih nekoliko dana provedena su u jednakoj organizaciji: dnevno razgledavanje kulturnih znamenitosti, noću izlasci i zabava. Posjetili smo kazalište u Epidauru, Mikenu i Olympiu što je bilo vrlo posebno jer smo donedavno o tome učili iz školskih klupa kilometrima daleko.

Nakon dana ispunjenih rasporedom razgledavanja došao je dan kada idemo na Zakynthos, mjesto koje smo možda najviše iščekivali jer je to značilo puno slobodnog vremena, zabave do kasno u noć i čekanje nečega još boljeg, a to je plaža imena Navagio, jedna od najljepših u Europi. Izlazeći u klubove upoznali smo neke od maturanata iz drugih dijelova Hrvatske pa tako stekli i nova poznanstva.

Nažalost, sutradan je došlo vrijeme pakiranja i polaska prema Hrvatskoj. Većina je prespavala dobar dio puta, a samo oni najizdržljiviji odlučili održati zadnje okupljanje u čast svemu proživljenom. Stigli smo umorni, neki i bolesni, ali bogatiji za pregršt uspomena i iskustava. Ni kvar autobusa na samom dolasku u Grčku koji je riješen uz pomoć svih nas, a ni kašnjenje broda nije uspjelo pokvariti našu dobru volju.

Naravno, to sve ne bismo uspjeli podnijeti bez naših profesora koji su neumorno dežurali kad god je bilo potrebno, ali se čak i zabavljali s nama. Bili su nam zamjenski roditelji i izlazili nam u susret skoro pa bez ikakvih primjedbi. Ako ih nije bilo na vidjelu to je zato jer su uvijek išli zadnji pazeći da ostanemo svi na broju .

Bilo je to putovanje koje je obilježilo jedno razdoblje našeg života i zato veliko hvala svima koji su omogućili da se ostvari da nam ostane u sjećanju upravo ovakvo kako i jest, ludo i nezaboravno!

U privitku imamo nekoliko zajedničkih fotki.

Sabrina Ahmičić i Kristin Balenović